OZ 2009/4

M T 153 ORGANIZACIJA ZNANJA 2009, LETN. 14, ZV. 4 nisu razvijene, voditeljica odjela istaknula je važnost suradnje u planiranju budućih mrežnih usluga. Na pitanje o razlozima digitalizacije građe šestero ispitanika (67 %) je kao jedan od razloga istaknulo predstavljanje građe, troje (33 %) bibliografsku kontrolu, jedan (11 %) i predstavljanje i bibliografsku kontrolu, a četvero (44 %) svrhu digitalizacije vidi u zaštiti građe. U intervjuima je najveći broj voditelja odjela ovo pitanje spajao s promišljanjima o povezivanju kataložnih zapisa s digitalnim reprodukcijama i s digitalizacijom građe kako bi se korisnicima omogućio pristup dokumentima preko WebPAC-a. Iako se u svim knjižnicama popisuju omeđene (monografske) i serijske publikacije, razlika je vidljiva kod drugih vrsta građe. Naime, mjesno dostupna elektronička građa opisuje se u sedam zemalja (78 %), a daljinski dostupna elektronička građa samo u tri (33 %). Svi su ispitanici u intervjuima istaknuli potrebu za popisivanjem elektroničke, osobito mrežne građe, te izradom digitalnih arhiva mrežnih publikacija. Što se tiče problema pri obradi različitih vrsta građa, četvero ispitanika (44 %) istaknulo je kao jedini problem opis višesveščanih publikacija u strojnočitljivom katalogu. Problem nastaje u trenutku kada je nemoguće u potpunosti primijeniti sva pravila Pravilnika i priručnika za izradbu abecednog kataloga u zemljama u kojima je on i dalje nacionalni kataložni pravilnik. Jedan ispitanik (11 %) istaknuo je probleme pri određivanju korporativnih autora kod suvremenih publikacija jer često ne može u potpunosti slijediti pravila Pravilnika i priručnika za izradbu abecednog kataloga, a dvoje (22 %) su istaknuli probleme pri obradi elektroničke građe, osobito u pogledu određivanja autorstva. Uočeno je da su katalogizatori čak i u zemljama u kojima se koristi isti strojnočitljivi format/ knjižnični softver i u kojima se koriste ista kataložna pravila navodili različite probleme u smislu odmaka od kataložnih pravila zbog potreba implementiranog formata ili korištenja istog softvera. To ukazuje na svjestan odmak od kataložnih pravila uzrokovan uporabom određenog knjižničnog softvera koji na određeni način implementira strojnočitljivi format, što neminovno iziskuje potrebu preispitivanja kompleksa odnosa nacionalni kataložni pravilnik – međunarodni/nacionalni strojnočitljivi format – knjižnični softver. 31 Anketom je bilo ispitano i korištenje različitih standarda i pravilnika za opis građe u pojedinim zemljama. Rezultati su pokazali da se u sedam zemalja obuhvaćenih istraživanjem (78 %) kao nacionalni kataložni pravilnik koristi Pravilnik i priručnik za izradbu abecednog kataloga Eve Verona. 32 Drugi kataložni pravilnici koriste se u šest zemalja (67 %), što je u najvećoj mjeri uzrokovano uporabom novoprihvaćenih formata za strojnočitljivo katalogiziranje. U svim se zemljama (100 %), međutim, slijede pravila ISBD-a. Neki oblik pravilnika za sadržajnu obradu koristi se u sedam zemalja (78 %), a u svim se zemljama (100 %) koriste tablice Univerzalne decimalne klasifikacije (UDK). Što se tiče formata za strojnočitljivo katalogiziranje, u pet zemalja (56 %) se koristi COMARC, u jednoj (11 %) UNIMARC, a u dvije MARC 21 (21 %). U jednoj se zemlji koristi vlastiti nacionalni format s kojeg upravo planira prelazak na COMARC. Anketom su se ispitali i načini rješavanja pojedinih bibliografskih uvjeta u praksi. Riječ je o razinama zapisa koje se koriste pri opisu, o postupku s višesveščanim publikacijama te o opisu jedinice građe i priloga (viševrsna građa). Rezultati su pokazali da se u osam knjižnica (89 %) koristi potpuni zapis, u pet (56 %) uz to koristi i skraćeni, a u sedam (78 %) se preuzima zapise kada god je to moguće. Samo jedna knjižnica (11 %) uvijek koristi istu razinu zapisa, i to kombinaciju potpunog i skraćenog zapisa. Što se tiče višerazinskog opisa, sedam ispitanika (78 %) istaknulo je da višerazinski opis rade prema pravilima o višerazinskom opisu, 33 dok je dvoje (22 %) istaknulo da ga ne koriste. Višerazinski je opis jedno od pitanja koje je pri intervjuima otvaralo najveću raspravu o potrebi preispitivanja kataložnih pravila. Naime, kod ove je vrste opisa došlo do najvećih problema pri primjeni nacionalnih kataložnih pravila u strojnočitljivom katalogiziranju. Što se tiče opisa jedinice građe i priloga, pet ispitanika (56 %) jedinicu građe i prilog opisuje u jednom zapisu, a po potrebi, u dva povezana zapisa ili u jednom, opisuju ih u četiri zemlje (44 %). Anketna pitanja na temu normativne kontrole odnosila su se na pravila prema kojima se ona provodi, na format koji se koristi te na problem odabira odrednica, a odgovori su pokazali priličnu šarolikost. Pet ispitanika (56 %) izjasnilo se da za normativnu kontrolu koristi pravila Pravilnika i priručnika za izradbu abecednog kataloga, jedan (11 %) da koristi druga pravila (AACR), jedan (11 %) da koristi pravila Pravilnika i priručnika za izradbu abecednog kataloga i neka druga, jedan (11 %) da koristi vlastita, nacionalna pravila koja vrijede samo u nacionalnoj knjižnici, a jedan (11 %) navodi da se prava normativna kontrola ne provodi. Najveći problem koji su ispitanici u intervjuima isticali kod pitanja normativne kontrole jest u zemljama u kojima se koriste i latinično i ćirilično pismo gdje je nekoliko katalogizatora istaknulo potrebu da se tradicionalno