OZ 2009/4

M T 155 ORGANIZACIJA ZNANJA 2009, LETN. 14, ZV. 4 ZAKLJU^AK Očekivano, vrlo se jasno profilirao različiti odnos prema poslovima katalogizacije između ravnatelja nacionalnih knjižnica i voditelja odjela za katalogizaciju/bibliografsku kontrolu. Većina ravnatelja (66 %) istaknula je središnju važnost odjela za funkcioniranje knjižnice u cjelini, a svi su istaknuli potrebu za njegovom reorganizacijom u smislu podjele poslova („suviše dug put knjige"). U odnosu na ovo drugo pitanje voditelji odjela bili su različitog mišljenja, iako je većina (67 %) istaknula potrebu za reorganizacijom poslova. Svi su se ravnatelji složili da je potrebno više obrazovanog osoblja, ali su stavovi uglavnom podijeljeni u odnosu na vrstu formalne izobrazbe potrebne za obavljanje pojedinih vrsta poslova (npr., stručno ili opće obrazovanje za poslove predmetne i formalne obrade). U odnosu na ovo pitanje i voditelji su pokazali podijeljenost stavova, s time da se kod dvije ustanove koje su dale prednost stručnom obrazovanju (knjižničarstvo) to može povezati s općim statusom knjižničarstva, nacionalne knjižnice i obrazovanja na području knjižničarstva u dotičnoj zemlji. Na pitanje o ulozi katalogizacije na razvoj usluga na webu i digitalizaciji građe, i ravnatelji i voditelji jednako su istaknuli njenu važnost. Samo su u jednom slučaju mišljenja ravnatelja i voditelja bila oprečna. Postotak odziva predsjednika nacionalnih knjižničarskih društava bio je jednak odzivu ravnatelja nacionalnih knjižnica, međutim pokazalo se da su shodno tomu očekivani rezultati izostali. Naime, u skladu s njihovim članstvom u IFLA-i te pripadajućim obvezama, očekivalo se da će knjižničarska društva aktivno pratiti suvremene trendove, a time i imati važnu ulogu u prihvaćanju međunarodnih standarda i razvoju knjižničarstva. Pokazalo se da većina društava nema formiranu komisiju za katalogizaciju, pa se stoga i ne bave pitanjima katalogizacije, dok strategiju razvoja formalne i sadržajne obrade vide u domeni nacionalne knjižnice. Ovo posljednje pitanje vezano je uz prevođenje i primjenu međunarodnih modela, načela i standarda te donošenje nacionalnog pravilnika. Odgovori su pokazali da premda većina uglavnom poznaje najnovije konceptualne modele i ujednačeni standard ISBD, samo se društvo jedne zemlje proaktivno postavilo prema tim pitanjima. To je društvo jedino koje smatra da bi se nova kataložna pravila trebala razvijati na nacionalnoj razini, dok sva ostala prihvaćaju međunarodna rješenja. Unatoč tomu, pedeset posto ispitanika se ipak izjasnilo da knjižničarsko društvo planira izradu nacionalnih smjernica odnosno uputa s nacionalnim rješenjima. Istraživanje prakse pokazalo je da unatoč zajedničkoj teorijskoj osnovi odnosno formalnoj primjeni Pravilnika i priručnika za izradbu abecednih kataloga Eve Verona kao nacionalnog pravilnika (osim dviju zemalja), sama praksa pokazuje svjestan odmak od tih pravila uslijed pojava nove vrste građe, te primjene određenih strojnočitljivih standarda i knjižničnih softvera. Voditelji odjela za katalogizaciju prepoznali su da raskol između pravilnika i same prakse te upotreba različitih rješenja čak unutar iste ustanove nameću potrebu za donošenjem normativnog akta (standarda ili pravilnika) koji bi nadišao tu situaciju. Primjeri takvih slučajeva, koji su ujedno povezani uz poslovanje i organizaciju zbirki, jesu višerazinski opis, opis viševrsne građe (priloga matičnoj publikaciji) i opis elektroničke građe. Skupina pitanja koja se tiču normativne kontrole ukazuju na provođenje pravilnika, osim u jednom slučaju gdje se kod preuzimanja zapisa iz međunarodnih baza prihvaćaju nepromijenjeni oblici pristupnica izrađeni prema dotičnim pravilima. U sredinama u kojima je u upotrebi više pisama i u kojima su to na temelju Pravilnika Eve Verona knjižnični katalozi tradicionalno iskazivali, katalogizatori su prepoznali neprilagođenost korištenog knjižničnog softvera za primjenu tih pravila kao središnji, bitni problem koji je potrebno hitno riješiti. Upitnik te popratni intervjui pokazali su visoku motiviranost voditelja odjela za katalogizaciju za sudjelovanje u istraživanju, za raspravu o problemima katalogizacije, suvremenim standardima i njihovoj mogućoj primjeni u zemlji, s ciljem prepoznavanja vlastitih i zajedničkih problema u sklopu sudjelovanja u stvaranju međunarodnih baza podataka odnosno skupnih kataloga. U rezultatima istraživanja vidjeli su mogućnost za daljnja preispitivanja kataložne teorije i prakse na lokanoj i regionalnoj razini, te ih prepoznali kao preduvjet za zajednički rad na rješenjima problema i unapređenju struke. Autorice koriste ovu priliku da se zahvale ravnatelju IZUM-a, g. Tomažu Seljaku, što nam je pružio priliku da tijekom provedenog istraživanja upoznamo kolege u nacionalnim knjižnicama i knjižničarskim društvima, te pridonesemo razumijevanju stanja bibliografske kontrole u regiji. Zahvaljujemo kolegama na susretljivosti i srdačnosti prilikom organiziranja i provođenja upitnika i intervjua tijekom posjeta njihovim zemljama. Opombe 1 Functional requirements for bibliographic records: final report / IFLA Study Group on the Functional Requirements for Bibliographic Records. – München: K.G. Saur, 1998. Hrv. prijevod: Uvjeti za funkcionalnost bibliografskih zapisa: završni izvještaj / IFLA-ina Studijska skupina za uvjete za funkcionalnost bibliografskih zapisa; [s engleskog prevela Tinka Katić]. Zagreb: