OZ 2011/3

M T 79 ORGANIZACIJA ZNANJA 2011, LETN. 16, ZV. 3 osoblja, njegove stručnosti i djelotvornog angažmana, obavljati tu zadaću samim svojim postojanjem. Govori se o ulozi biblioteke, utjecaju biblioteke, aktivnostima biblioteke i tako dalje, a ne o ulozi i utjecaju bibliotečke djelatnosti ili bibliotekara. Tome se može prigovoriti da analogno tvrdnji da posjedovati knjige i čitati ih nije isto, postojanje biblioteke i dostupnost njezinog sadržaja ne osigurava automatski i načitanost njezinih korisnika. Istina je da je dobro opremljena biblioteka i pristup raznim materijalima i izvorima informacija stimulativna okolina za razvoj kulture čitanja, ali je radi demistificiranja i depersonificiranja biblioteke neophodno isticati da sama biblioteka sa svojim zbirkama i uslugama predstavlja tek materijalnu osnovu za eventualno buđenje interesa za čitanje i prvu stepenicu u nekom obuhvatnijem radu s aktuelnim i potencijalnim korisnicima bibliotečkih usluga. Za učinkovito podsticanje čitanja potreban je kompetentan, primjereno educiran i motiviran kadar koji će postepeno, na osnovu odgovarajućeg programa, djelovati prema određenim ciljevima. Posebno je to važno kada je riječ o djeci kao najosjetljivijoj korisničkoj skupini. Značajna je uloga sredine i velika odgovornost osoba koje učestvuju u odgoju djeteta na njegov uspjeh u čitanju. Da bi se djetetu pružio pravilan i svestran odgoj čiji je važan dio čitanje, najprije odrasli moraju njegovati pozitivan stav prema čitanju i imati odgovarajuća znanja i kompetencije. Roditelji, odgajatelji, bibliotekari i učitelji moraju i sami biti spremni na stalno učenje i razvijanje svojih kompetencija, jer su oni odgovorni za stvaranje kvalitetne i podsticajne okoline za razvoj vještine čitanja u djeteta, o čemu ovisi njegova uspješnost u početnom čitanju, vještina čitanja u odrasloj dobi, te koliko će mu čitanje tokom cijeloga života biti izvor znanja i užitka. Njima je takođe potrebna stručna pomoć, podrška i podsticanje u razvijanju pedagoških kompetencija kroz savjetovališta, tribine, tečajeve, radionice i igraonice, ali i kroz čitanje adekvatne literature. Za sve njih kao podjednako važne učesnike i partnere u cijelom odgojno- obrazovnom procesu prema sličnom konceptu mogu se izraditi i provoditi primjereni programi podsticanja čitanja i razvoja pismenosti. Podsticanje čitanja i razvoj pismenosti trebalo bi svakako biti važan dio kurikuluma namijenjenih svim dobnim skupinama i svim razinama odgojno-obrazovnog procesa, od vrtićkih do visokoškolskih. U tom poslu značajna je uloga biblioteka i bibliotekara, kao i međusobna saradnja svih faktora. Biblioteke mogu imati vlastite programe podsticanja čitanja namijenjene djeci, ali je svakako efikasnije kada su oni obavezni dio programskih sadržaja nekog od stupnjeva odgojno-obrazovnog procesa. ZASTUPLJENOST PROGRAMA PODSTI- CANJA ^ITANJA U BIBLIOTEKAMA ZENI^KO-DOBOJSKOG KANTONA 7 U istraživanju zastupljenosti programa podsticanja čitanja namijenjenih djeci u dobi od 3 do 10 godina u narodnim i školskim bibliotekama Zeničko-dobojskog kantona korištena je kombinacija metode studije slučaja, analize sadržaja i SWOT analize. Radi detaljnijeg opisivanja prakse i prikazivanja složenosti stanja, odabrana je metoda studije slučaja koja je u novije vrijeme u frekventnijoj upotrebi u društvenim istraživanjima. Studija slučaja pomaže istraživaču da shvati i razumije pojavu koju istražuje, te se logičkom analizom nastoje objasniti uzrok nastanka, karakter, dinamika i manifestne forme pojave koja se ispituje, a pomoću ove metode dobija se veliki broj različitih informacija o nekoj pojavi. 8 Napravljen je presjek stanja kroz "pisane" dokumente, odnosno ono što je deklarativno utvrđeno i normirano, te primjere iz prakse, odnosno ono što se doista provodi. Ciljevi istraživanja bili su da se utvrdi da li i kojim programima i oblicima rada narodne biblioteke realiziraju podsticanje čitanja kod djece u dobi od 3 do 10 godina, da se utvrdi da li i na koji način osnovnoškolske biblioteke realiziraju programe podsticanja čitanja namijenjene učenicima nižih razreda, te da se utvrdi stanje i markiraju mogući uzroci nezastupljenosti ovih programa. Na temelju dobivenih rezultata moguće je dati smjernice za rješavanje nekih problema u konkretnim primjerima i općenito poboljšanje stanja. Zadaci istraživanja bili su da se ustanovi da li i na koji način biblioteke ispunjavaju svoje zadaće u podsticanju čitanja kod djece i koji su najveći problemi u radu biblioteka povezani s time, te da se ustanovi da li su zastupljeni, u kojem obliku i kakvi su programi podsticanja čitanja za djecu od 3 do 10 godina u dječjim bibliotekama, odnosno nižih razreda u osnovnoškolskim bibliotekama Zeničko-dobojskog kantona, te ako su zastupljeni da se naznače najveći problemi i nedostaci u njihovoj realizaciji, a ako ne da se ustanove mogući uzroci tome. U istraživanju se krenulo od glavne hipoteze: • u narodnim i bibliotekama osnovnih škola u Zeničko- dobojskom kantonu ne realiziraju se posebni programi za podsticanje čitanja namijenjene djeci u dobi od 3 do 10 godina, odnosno za nečitače i početnike. Sljedeće hipoteze su s glavnom uzročno-posljedično povezane: • Nije odgovarajući tretman ove važne zadaće biblioteka, ali i samih biblioteka i bibliotečke djelatnosti, u važećim zakonima, standardima, Indira Kasapović: PODSTICANJE ČITANJA KAO ZAJEDNIČKA ZADAĆA BIBLIOTEKA, VRTIĆA I PORODICE