OZ 2011/3

M T 81 ORGANIZACIJA ZNANJA 2011, LETN. 16, ZV. 3 dobila još detaljnija slika, ali već i ono što je ponuđeno može podstaknuti druge istraživače da i sami proširuju temu ili je obrađuju s drugih aspekata. Fokus je na bibliotekama jer je obrada teme bila namijenjena prije svega stručnoj bibliotečkoj zajednici, ali je zbog imperativa međusobne saradnje i zajedničkog rada, proširena na porodice i druge stručnjake iz oblasti odgoja i obrazovanja. Rezultati istraživanja, te spoznaje i zaključci izneseni u teorijskom dijelu rada, poslužili su za izradu modela podsticanja djece na čitanje u kojem su opisani načini rada za sve faktore koji sudjeluju u tom procesu. Cilj modela bio je razraditi osnovne postavke cjelovitog koncepta u institucionalnim i vaninstitucionalnim uslovima. Model "Čitamo svaki dan. Jer želimo više." zasniva se na potrebi ispunjavanja savremenih prava i potreba djeteta na stjecanje vještina i navika potrebnih za informacijsku pismenost, cjeloživotno učenje, kulturu, zabavu i lični razvoj. Usmjeren je na dijete i razvijanje njegove individualnosti, kreativnosti i autonomije. On podrazumijeva pravilno stimuliranje i podsticanje djeteta i njegovog razvoja od najranije dobi u svakom pogledu, pa tako i u čitanju. Da bi se kreirali odgovarajući programi podsticanja čitanja i djelotvorno stimuliralo čitanje, nužno je precizno definirati pojmove i aktivnosti, te imati u vidu ciljanu skupinu, njene osobine i motive koji je pokreću. Najefikasnije je kada su takvi programi integralni dio obaveznog odgojno-obrazovnog procesa, odnosno vrtićkog i školskog kurikuluma. Najbolji rezultati postižu se zajedničkim radom i međusobnom saradnjom različitih ustanova, te uz stručnu pomoć na svim razinama odgoja i obrazovanja kroz sve predmete i različite tematske oblasti koje se izučavaju. Kreiranje i realizacija programa podsticanja djece na čitanje podrazumijeva interdisciplinarni pristup i kroskurikularnu realizaciju saradnjom više faktora. Model sadrži: • preduslove koje je u širem kontekstu potrebno ispuniti da bi bibliotekari i ostali stručnjaci mogli kvalitetno i profesionalno obavljati svoje zadaće povezane s podsticanjem čitanja • korake koje je potrebno poduzeti radi poboljšanja rada narodnih i školskih biblioteka u Zeničko-dobojskom kantonu • prikaz strukture modela s najvažnijim faktorima koji učestvuju u procesu • tablice preporučenih stalnih i povremenih aktivnosti (usluga) za narodne/dječje biblioteke, školske biblioteke / vrtiće i porodice • strukturu zajedničkog jezgra, odnosno koncept pisanog programa rada na podsticanju čitanja s poglavljima koja trebaju biti zastupljena • programske sadržaje koji mogu biti zastupljeni. Za potrebe dopunjavanja i razvijanja modela moguće je iz teorijskog dijela identificirati poželjne metode i oblike rada, zadatke i ciljeve rada na podsticanju čitanja kod djece, te potrebne kompetencije kreatora i realizatora programa, obilježja ciljane skupine, preporučenu literaturu i potrebne materijalne uslove za izvođenje programa. Na taj način pružene su najznačajnije informacije i preporuke o podsticanju djece na čitanje na osnovu relevatnih teorijskih spoznaja i rezultata istraživanja, te navedena recentna literatura za produbljivanje i proširivanje teme. MODEL PODSTICANJA DJECE NA ^ITANJE Da bi se mogle ispunjavati zadaće podsticanja čitanja na primjeren način s ciljem poboljšanja kvaliteta rada i u skladu sa zahtjevima savremenog doba prije svega u bibliotekama, nužno je da se ispune sljedeći preduslovi: 1. odgovarajući zakonsko-pravni okvir (zakoni, propisi, standardi, nastavni programi, školski kurikulumi, strategije razvoja pismenosti, reforme obrazovanja i sl.) za rad bibliotečkih djelatnika i drugih stručnjaka 2. automatizacija poslovanja i informatizacija biblioteka, stvaranje jedinstvenog bibliotečko-informacionog sistema i baza podataka 3. aktivan rad stručnih tijela i objavljivanje stručnih radova 4. primjerena edukacija 5. ispunjavanje prava, potreba i zahtjeva djece prilagođavanjem bibliotečkih zbirki, prostora, opreme i usluga 6. senzibiliziranje i animiranje uže i šire zajednice u području značaja čitanja, te uloge biblioteke u tome, saradnja sa stručnjacima, kao i edukacija pojedinih posebnih grupa 7. izrada i provedba stalnih bibliotečkih programa i projekata podsticanja čitanja 8. uključivanje tih programa u školske i vrtićke kurikulume, te njihova evaluacija 9. formiranje odgovarajućih institucija i udruženja koja promiču čitanje, bave se dječjom knjigom i čitanjem kod djece 10. osiguravanje stalne pozitivne prisutnosti biblioteke i usluga za djecu u medijima i na mrežnim stranicama prilagođenim djeci, sudjelovanjem i organiziranjem odgovarajućih aktivnosti koje uključuju saradnju i interakciju na relaciji biblioteka-djeca-porodica– zajednica (vrtić, škola). Narodne i školske biblioteke svoj rad mogu poboljšati uz sljedeće korake: Indira Kasapović: PODSTICANJE ČITANJA KAO ZAJEDNIČKA ZADAĆA BIBLIOTEKA, VRTIĆA I PORODICE