OZ 2016/1

21 ORGANIZACIJA ZNANJA 2016, LETN. 21, ZV. 1 Termin indeks označava i tekuće vodiče kroz literaturu ili neku znanstvenu disciplinu ili oblast, kao i analizu sadržaja serijskih publikacija. Bibliografske baze podataka sadrže bibliografske podatke o radovima objavljenim u različitim publikacijama; opisi radova su detaljni, a struktura zapisa je ujednačena i obuhvata podatke kao što su: ime i prezime autora, naslov rada i publikacije, ako je rad u sastavu neke druge publikacije, godinu objavljivanja, godište, broj, stranice, te sažetak i elektronsku adresu dokumenta. Ovim elementima može biti pridružen i link na puni tekst dokumenta ili na adresu izdavača gdje se puni tekst može nalaziti. Bibliografske baze su vrlo slične klasičnim i online bibliotečkim katalozima, kao i bibliografijama, te pružaju širi uvid u određeno znanstveno područje i omogućuju praćenje njegovog razvoja (Rašidović, 2012, p. 136). Bibliografske baze sa punim tekstom najčešće sadrže članke iz elektronskih časopisa u punom tekstu, bibliografske podatke, indekse i apstrakte, a predstavljaju organizirane zbirke podataka čiji su sadržaji prošli provjeru valjanosti od strane znanstvenika i eksperata za određeno područje. Ove recenzirane baze podataka (engl. peer rewieved ) objavljuju najnovije znanstvene spoznaje i rezultate znanstvenih istraživanja, a mogu biti agregatne ili izdavačke. Agregatne baze prikupljaju informacije iz raznih izvora i organiziraju ih tako da se mogu zajednički pretraživati preko jednog sučelja, te predstavljaju bibliografski servis koji osigurava online pristup punom digitalnom tekstu radova raznih izdavača. Izdavačke baze pripadaju izdavačkim kompanijama, koje kroz vlastite pretraživače omogućuju pristup svojoj izdavačkoj produkciji. Kako agregatne, tako i izdavačke baze, su komercijalne baze u kojima se obim pristupa i korištenje određenog paketa elektronskih časopisa kupuje pretplatom. Visina pretplate određuje sadržaj paketa. Neke baze sa punim tekstom omogućavaju i slobodan pristup na zahtjev (engl. free trial ) obično u trajanju do tri mjeseca, pa tako ove baze mogu koristiti u ograničenom obimu i oni koji nisu pretplaćeni, te mogu imati uvid u zapise barem na nivou apstrakta. Željeni članci iz znanstvenih časopisa se onda mogu kupiti i pojedinačno. Postoji, međutim, i inicijativa otvorenog pristupa Open Access Initiative u kojoj se zagovara otvoreni pristup znanstvenoj i stručnoj literaturi, zapravo elektronskim časopisima kroz direktorij časopisa sa otvorenim pristupom. Open Access Directory je nastao kao rezultat prve međunarodne deklaracije o otvorenom pristupu tzv. Budimpeštanske inicijative donesene u Budimpešti 2002. godine. Ova deklaracija omogućava korisnicima čitanje, preuzimanje, kopiranje, distribuiranje, štampanje, pretraživanje, postavljane linka i indeksiranje literature koja je u otvorenom pristupu, uz priznavanje kontrole autora nad integritetom rada i odgovarajuće citiranje (Gerc, 2008, p. 255). Univerzitetska biblioteka Univerziteta u Lundu, Švedska, održava stranicu sa linkovima do slobodno dostupnih recenziranih časopisa iz svih oblasti znanosti. Dok bibliografske baze omogućuju uvid u određeno znanstveno područje, a baze u punom tekstu pristup i korištenje radova tačno određenog autora ili iz tačno određenog časopisa, postoje i citatne baze koje osiguravaju praćenje odjeka određenog rada ili znanstvenika/autora unutar znanstvenog područja i na taj način također doprinose stjecanju uvida u određenu znanstvenu oblast. One omogućavaju uvid u rast i razvoj određenog područja istraživanja prateći neko istraživanje naprijed u vremenu ili natrag kroz vrijeme. Citatne baze su također bibliografske, ali pored standardnih elemenata, ove baze obrađuju popise korištene literature, referenci, citata navedenih na kraju svakoga rada, te je na osnovu toga moguća i procjena kvalitete nekoga rada. Pomoću citatnih baza može se otkriti i koje su se grupacije znanstvenika bavile određenom tematikom u nekom vremenskom razdoblju, ali i koji su radovi najviše citirani unutar određenog znanstvenog područja. Treba, međutim, znati da citatne baze ne bilježe razliku između pozitivnih i negativnih citata, a mali je broj onih koje isključuju samocitate. Znanstvenoj i akademskoj javnosti ogroman broj različitih baza podataka olakšava pronalaženje i pristup člancima iz časopisa, repozitorija ili digitalnih biblioteka. Mnoge akademske i istraživačke biblioteke aktivno sudjeluju u izgradnji digitalnih zbirki knjiga, časopisa, teza i drugih radova od interesa za instituciju, a te zbirke služe kao sredstvo za očuvanje i širenje znanstvenih informacija. Sadržaj može biti rođen digitalno ili preoblikovan, pristup je općenito neograničen, u skladu s OpenArchives Initiative (OAI), uz poštovanje protokola za metapodatke, što čini takve arhive interoperabilnim i unakrsno pretraživim (Reitz, 2004–2014). Katalozi biblioteka i informacijskih centara, bilo da su klasični ili elektronski, imali su kroz cijelu svoju historiju četiri glavne zadaće: naći, identificirati, izabrati i dobiti (Gerc, 2008, p. 17). Klasični bibliotečki katalozi su tradicionalni informacijski servisi koji svoju informacijsku zadaću ostvaruju kroz sistem kataloga formiranih tako da se uzajamno dopunjuju, jer svaki počiva na drugom kriteriju i daje odgovore na druga pitanja. To su svojevrsni selekcijski agenti, a predstavljaju sveobuhvatan popis građe jedne biblioteke i njenih zbirki na sistematičan način kroz međunarodno propisana stroga pravila kataložnog opisa. Dugotrajna je historija razvoja bibliotečkih kataloga od antičkih biblioteka do modernih vremena i pojave informacijsko-komunikacijske tehnologije i njenih servisa koji omogućuju nastanak online bibliotečkih kataloga kao bibliotečko-bibliografskih baza u kojima se može pretraživati po više kriterija. Online dostupni bibliotečki Beba Ešrefa Rašidović: IZVORI INFORMACIJA U AKADEMSKOM OKRUŽENJU